admin 13/04/2021

Dakle i u ovome tekstu za vas imamo veoma zanimljivu priču, koju ste možda i sami doživjeli ili ste čuli za ovako nešto, a sve više se i medijima priča i piše o slučajevima ljudi koji svjedoče da su bili klinički mrtvi te da su se probudili i oživjeli. Prije, kada medicina nije bila na ovakvom nivou, manje se i znalo o kliničkoj smrti, pa su se često ljudi znali probuditi iz mrtvih, živi zakopani, pa se pričalo kako se po grobljima čuju urlici.

U današnje vrijeme, svako mrtvo tijelo mora prvo da jedan izvjestan period provede u mrtvačnici, da bi se izbjegli neprijatni scenariji. Ipak, u nekim ruralnim područjima neke stvari se nisu promijenile, tako da se u tim krajevima ljudi znaju sahraniti istoga dana kada su i preminuli.

Tako je nastala i ova priča iz Bosne i Hercegovine, a ova priča se veoma brzo pojavila i na društvenim mrežama. Sve se to desilo, sada već davne 1990. godine. Pokojnik je bio pripadnik islamske vjeroispovijesti i sve je bilo pripremljeno da se njegova sahrana obavi po islamskoj tradiciji. Pokojnik po tim običajima treba da se okupa u dvorištu, a kada ga je na kraju hodža polio hladnom vodom po licu, pokojnik se trznuo i počeo da zapomaže

“Hodža ne boj se ja sam”, izgovorio je preminuli i uhvatio hodžu za ruku, nakon što je hodža od straha počeo da bježi, te je pao i udario glavom u kamen. Sve se to desilo u Karjini, a o ovome događaju se i dan danas priča u tim krajevima, a ova rečenica ”Ne boj se hodža, ja sam” je postala kao neka vrsta pošalice u tim krajevima

Leave a comment.